Biti prijatelj koji ima tjeskobu nije uvijek lako. Većinu vremena se borimo sa sobom iznutra, što otežava svakodnevicu. Ako prijateljica razumije kako se može pomoći, to može biti vrlo važno.
Imati anksioznost je stalna borba. Još uvijek postoje neki ljudi koji ne razumiju razliku između anksioznosti i kliničkog anksioznog poremećaja.
Ljudi koji imaju anksiozni poremećaj drugačije gledaju na svijet. U stalnom smo stanju nervoze i ne rješavamo se uvijek s tim na najbolji način.
Anksioznost često može učiniti da se ljudi osjećaju kao da su potpuno sami, čak i ako su okruženi ljudima koji ih vole. Ponekad čak i biti okružen može uzrokovati pojavu anksioznosti.
Može biti težak koncept, ali ako imate barem jednu osobu koja razumije kako vam pomoći da se riješite, to može promijeniti sve.
Evo nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste pomogli prijateljima da se nose s anksioznošću.
1. Nemojte ih ignorirati
Jedno od najvećih pitanja tjeskobe je osjećaj kao da su ljudi bijesni na nas. Čak i ako nema znakova da je osoba uznemirena, razmišljamo o svakom pojedinom razlogu zašto bi mogli biti ludi.
Možda je to komentar koji smo napisali prošli tjedan zbog kojeg se naš prijatelj još uvijek ljuti ili radimo nešto što im se nije svidjelo. Nemamo načina znati.
Kad se obratimo nekome, to nam može trebati puno. Ljudi s anksioznošću često se boje odbiti ih, što nas može spriječiti da posegnemo i radimo nove stvari, iako to želimo.
Kad od osobe s kojom smo kontaktirali ne čujemo ništa, može nam se činiti previše neugodnim da opet pružamo ruku.
Lako se osjećamo odbačeno kada nam osoba ne reagira. To nas tjera da se pitamo što smo učinili kako bismo bili zanemareni. Uz to, može nas i osjećati izostavljenim ili zaboravljenim.
Razumijemo da način na koji se osjećamo nije uvijek ono što se zapravo događa, ali može nam biti teško da se oslobodimo te brige.
2. Obavijestite ih da su u redu
Većina ljudi ne uživa u činjenici da se bore s anksioznim poremećajem. Često se zbog toga osjećamo kao da nešto nije u redu s nama i da nismo normalni zbog načina na koji doživljavamo svijet.
Moramo imati ljude oko sebe koji će nam dati do znanja da je u redu kako mislimo i osjećamo se i da ćemo biti u redu. Ako smo zabrinuti zbog neke situacije, osjećamo se kao da smo zarobljeni u sebi i nemamo kontrolu nad onim što se događa oko nas.
Zastrašujući je osjećaj osjećati se izvan kontrole, pa trebamo čuti i razumjeti da situacija neće trajati zauvijek i da nismo sami.
Ako vaš prijatelj ima napad anksioznosti, obično će znati što trebaju učiniti kako bi se smirili, ali nikad ne boli sjediti tamo s njima i dati im do znanja da je sve u redu.
To je nešto što nekome lako može pomoći da brže prođe kroz napad i učini da se osjećaju kao da nisu ludi za onim što se događa.
3. Kad trebaju otići, neka odu
Kad vam osoba s anksioznošću kaže da treba napustiti situaciju, to poslušajte i poštujte. Kad se osjećamo kao da smo izvan kontrole i ekstremno preplavljeni, jedino što će nam pomoći jest pustiti nas da odemo, čak i na trenutak.
Trebamo samo kratko vrijeme da se sakupimo i podsjećamo da smo u redu.
Ako vam kažemo da nismo u redu i da doista trebamo otići trajno, molim vas, nemojte to shvatiti olako. Nemojte nam reći da čekamo još nekoliko minuta jer, češće nego ne, već smo čekali sekunde prije nego što ćemo imati napad panike prije nego što smo išta rekli.
Ne želimo tjerati naše prijatelje jer ne možemo kontrolirati svoje emocije.
Bojimo se čak i da svojim prijateljima kažemo da želimo otići jer ih ne želimo razočarati ili se ne osjećamo kao teret. Dolazak do točke u kojoj se osjećamo kao da trebamo nešto reći govori vam koliko je to ozbiljno.
4. Budite tu zbog njih
Najstrašniji dio života s anksioznošću je u neprestanom stanju nelagodnosti. Ako ste se ikada osjećali nervozno do trenutka u kojem čekate da vam ispadne druga cipela, tada razumijete kako se osoba s tjeskobom osjeća većinu vremena.
Nevjerojatno je teško živjeti život s ovim poremećajem. Uvijek se osjećamo kao da čekamo da nešto krene po zlu ili čak da radimo nešto pogrešno.
Znamo da se ponekad možemo puno nositi. Toga smo svjesni i toliko zabrinuti da će nas ljudi zbog toga napustiti. Znači nam puno da imamo ljude koji nas vole, iako se borimo s poremećajem koji nas ponekad čini ludim.
Postoji toliko mnogo stvari koje ljudi s anksioznošću žele da su mogli učiniti. Mi tako loše želimo da jednostavno možemo „pustiti stvari“, ali može nam se činiti gotovo nemogućim.
Teže je suočiti se s određenim situacijama nego što možda drugi misle. Nije da ne želimo raditi određene stvari. Želimo biti u mogućnosti učiniti bilo što, a da se ne bojimo učiniti. Jednostavno ne znamo kako to učiniti.
Imati prijatelja koji razumije zašto smo takvi kakvi jesmo, može nam pomoći više nego što ćete ikada znati. Cijenimo ljude koji nam pokušavaju pomoći. Osjeća nas kao da nismo ludi za osjećajima načina na koji to činimo.
Molimo, volite ovaj članak i podijelite ga ako ste uživali! Možete ostaviti i svoja razmišljanja u odjeljku s komentarima u nastavku ako želite podijeliti svoje osjećaje o članku ili nešto dodati.
